lobotomija

nakon dugog vremena

evo me opet na blogu.
bilo je "olovno" vrijeme, no sve je prošlo i život počinje iz početka.
Godine brzo prolaze a čini se da se ništa nije promjenilo. Šteta da postoji ogledalo, inače bi i ostali u tom uvjerenju.

come back

nakon 245 dana, ljeto, idemo iz početka.

bez posla

Dočekao sam i burzu. Nije tako strašno biti "broker", doduše plaća je samo soma kuna, ali je redovita. Barem slijedećih 15 mjeseci (sada još samo 9). Zato me je još više ubediralo zvonjnje kontrole rtv pretplate. Uzimaju mi od ovog malo dobivenog, tako da mi bude lakše dočekati osječaj praznih džepova. Dobar osječaj, barem dok griješ ruke u njima nemaš problema da se možeš ogrebati, ili da ti iz džepova može nešto ispasti pa da patiš što si nešto izgubio. Nema veze, idemo dalje dolaze bollji dani. Sigurno. Obečavaju već 40-tak godina (toliko barem pamtim).

rtv pretplata

Godinama nisam plačao RTV pretplatu. Sada sam se preselio i eto ti kontrole. Uzeli 126 kn i u buduće svaki mjesec misle uzimati po 60.-tak kuna. Ne mislim plaćati za govno od programa koje ni ne gledam. Neka me tuže. I ja ću njih.

Čudno, o nojevima komentara skoro ništa. Oko nas su izgleda sve nojevi. Ne zbog smrada.
No, sutra je petak, a onada veselje zbog nerada od dva dana. Kao da je onaj ostatak od pet dana radni. Veseli me vikend jer mogu raditi na zemlji u svojoj vikendici, i tako se vratiti u doba mojih daljnjih predaka koji su živjeli na selu. Doduše bila je to grofovija pa po tome ispada da imam grofovske korjene, no po osječaju u meni izgleda da sam obični kmet. Nekima se zemlja gadi jer su tek nedavno uspjeli pobjeći sa nje. Neki su pobjegli i sa kamenjara a nisu zmije i gušteri. Možda nisu samo gušteri. E to su pravi stanovnici ovoga grada, a nas svojim ponašanjem i postupcima vračaju na zemlju. Nema veze, naka oni samo voze svoje mercedese, ja ću si kupiti traktor. Barem jedem zdravu hranu i rekreiram se na čistom zraku. Živjela zemlja i kopanje(nosa).

ponovo skupa

Već sam skoro zaboravio lozinku, toliko često pišem u zadnje vrijeme. No nije ni čudno,vrijeme nas i prostor u kojem se sada nalazimo baca nas na sve strane pa se po neki puta pitamo gdje smo.
Dobro mi znamo gdje smo, no izgleda da je lakše zaboraviti prostor oko sebe i smrdljiva govna koja nas okružuju (sindrom noja - ne zbog vida nego radi njuha!) i prepustiti se struji vremena da nas nosi, pa gdje isplivamo tu krećemo u dalju borbu za golu egzistenciju. Kako nam je egzistencija gola,a u društvu golotinja nije opče prihvačena, potrebno ju je obući. E, tu je početak problema. Treba smognuti sredstva za kupnju nekakve krpice koja bi zaštitila našu golu guzicu koju nazivamo i egzistencijom. Naravno kada pogledamo oko sebe vidimo da nema gole egzistencije. Svi su obučeni. Čak i na bazenima. Pa tko kaže da nam je loše?

poslije ručka

Lakše je sve, petak, poslije klope, sunce izvana. Inspiracije za pisanje nemam, jedino molim " najbolju" neka otvori svoj blog, kako bi mogla i ona dobivati komentare.

ipak se kreće

Polako,polako ali ipak se kreće. Čim zasja sunce odmah se osjećam bolje i imam osjećaj da se sve kreće ka boljemu. Valjda me osjećaj ne vara. Zaželio sam se mira i osame, jer mi ljudi oko mene polako idu na živce. Izgleda da sam rođen za pustinjaka. Živjela pustinja,samo da je što bliža moru. Malo hrane i puno mira, to je sve što mi je sada potrebno.

idemo dalje

Prekrasno hladno, predproljetno jutro. Podsjeća me na dane kada je sve bilo bolje. Čak i jutra su izgledala prekrasnija. Očito se nešto mijenja u nama, a ne samo u klimi. No gurajmo dalje. Kad će taj Božić?

petak

Konačno. Tu je, pa sada ne znam što s njime.Teško dođe, brzo prođe a k tome ih sve manje ima. Kad će ta penzija, koju naravno nećemo dočekati. ovaj tempo života i rada (kojeg li rada!!!) krade nam dane. Vidim da serem, pa onda bok. Idem (naravno iz 17h) uživati u petku.